Čitaj Poglavljer. 469 - 471 romana Isprepletena ljubav nakon razvoda besplatno na mreži.
Pretplatite se na najnovija ažuriranja:
Poglavlje 469
Ovaj put Keller Shen nije joj odmah odgovorio, već ju je nepomično pogledao.
Činilo se da se ona namjerno raspitivala o ovome.
Ali ona je to znala, pa zašto se onda truditi raspitati se?
Ne čuvši Keller Shenov glas, Ana Lin je polako podigla glavu i vidjela da se on promatra upitnim pogledom. Srce joj je odjednom zalupalo, pretvarajući se da je smirena, "Zašto me gledaš ovako?"
"Nije nista."
Keller Shen je odmahnuo glavom i osjetio da nešto nije u redu, ali kad je razmislila o tome, nije bilo ništa loše. Željela je znati da mora biti zabrinuta zbog napretka ove stvari. Uostalom, smrt Danne Cheng trebala ju je spasiti, a nju nije bilo briga.
Iskreno je odmahnuo glavom: "Zong Qifeng nije rekao da Wen Xian ima djecu."
Wen Xian je imao dijete. Zong Qifeng je znao da se duh Danne Cheng upravo oporavio u to vrijeme, pa nije razgovarao s Dannom Cheng, ali Wen Xian ima dijete koje je poznavao, a također je znao da je dijete Ana Lin, ali nije to rekao .
Uostalom, Ana Lin i Phillip Zong su u braku i imaju dvoje djece. Kako mogu odustati?
Bio je upleten u pritužbe u prošlom životu i nije želio povrijediti ljude u ovom životu.
Vidio je da je odnos između Phillipa Zonga i Ane Lin jako dobar, pa je to namjerno skrivao.
Nadam se da mogu živjeti zajedno.
Keller Shen ju je pogledao i upitao: "Wen Xian ima dijete?"
Pokreti Ane Lin da zagrabi juhu brzo su se vratili u prirodu, odmahnuo je glavom i rekao: "Ne, samo usputno pitam."
Keller Shen je kimnuo ne sumnjajući u njegovo.
Nakon večere Keller Shen i Su Chen su se vratili. Ana Lin je otišla okupati dvoje djece, a Yuova majka ju je pozvala da je zaustavi: “Oprat ću suđe kasnije, ja ću ih oprati. U kupaonici ima vode, u slučaju da sklizne. Nevjerojatno je.”
“U redu je...” “Oprat ću ih.”
Phillip Zong izašao je iz radne sobe i prekinuo Anu Lin. Podigao je kćer i otišao u kupaonicu.
Vidjevši ih kako ulaze u kuću, Daniel je prišao i povukao kutak s odjećom Ane Lin, "Mama, ponašaj se bolje prema svom ocu."
Spustila je glavu i skupila obrve kako bi pogledala sina.
Ponaša li se loše prema njemu?
“Iako moj otac prije nije volio baku, ali bake više nema, mislim da je tata jako tužan.”
Daniel je također mogao osjetiti depresiju Phillipa Zonga.
Ana Lin je rukama uhvatila glavu njegovog sina i zagrlila ga te mu šapnula: “Mama će biti dobra prema njemu.”
Htjela je izgladiti rane u njegovom srcu, ali razbijeni porculan bi imao pukotine bez obzira na to kako bi se popravljao i nikada se ne bi vratio u prvobitni izgled.
Daniel je ispružio ruku i dotaknuo joj trbuh. Donji dio trbuha bio joj je malo ispupčen, a on se počeo veseliti više mlađih sestara ili mlađe braće.
Već ima mlađu sestru, a nada se i mlađem bratu koji bi se mogao igrati s njim.
“Ovo mora biti mlađi brat.”
rekao je Daniel zavjetno.
Ana Lin je podigla obrve, "Kako znaš?" Bojim se da se ovaj mjesec na B-ultrazvuku neće moći utvrditi je li dječak ili djevojčica. Proći će najmanje tri mjeseca prije nego što se spol može provjeriti.
Gdje je njegovo samopouzdanje?
“Osjećam, osjećam da je on mlađi brat.”
Ana Lin mu je stisnula lice, "Idi se okupaj i idi u krevet."
Daniel se nasmiješio, dodirnuo trbuh Ane Lin kroz odjeću i rekao bebi u njenom trbuhu: “Budi dobra, kad se rodiš moj brat će te odvesti da se igraš.”
Nakon što je progovorio, kratkih je nogu utrčao u sobu.
Ana Lin je pogledala svog sina i bespomoćno se nasmiješila, podigla ruku da pritisne ispupčenu sljepoočnicu, Yuova majka je počistila kuhinju i izašla da vidi umoran izgled Ane Lin, i rekla zabrinuto, "Je li neugodno?"
"što."
Podigla je pogled prema Wandi i odmahnula glavom: "Ne, možda sam malo umorna, ja ću se prva popeti."
Naslonila se na rukohvat stubišta i polako krenula na kat. Htjela je leći na krevet, ali je zaspala kad je legla.
Phillip Zong se okupao za dvoje djece. Prišao je, otvorio vrata i otkrio da u sobi nema svjetla, zavjese nisu bile navučene, a mjesečina se naginjala izvana. Koliko je mogao vidjeti, vidio je ženu kako spava sklupčana u krevetu. Nježno je zatvorio vrata i ušao, stao kraj kreveta i raširio joj čelo. Bilo je malo vrućine. Otišao je namočiti ručnik, izvadio ga, sjeo na krevet i stavio joj ga na čelo.
Kožu joj je odjednom dodirnulo nešto hladno, bila je uznemirena, a tijelo joj se također treslo. Žurno je skinuo ručnik, "Je li prehladno?"
Polako je otvorila oči, a promukli i meki glas koji se upravo probudio, "Pa, cool."
"Malo vam je vruće, pa morate primijeniti hladni oblog."
Ana Lin dotaknula je svoje čelo, bilo je zaista malo vruće, spustila je ruku, "Budna sam, više mi nije hladno."
Phillip Zong joj je stavio ručnik na čelo. Ruke su mu bile natopljene hladnom vodom kad je ručnik bio natopljen, pa su mu prsti bili hladni. Htio joj je dotaknuti lice kad je pomislila da se boji hladnoće. Radnja dodirivanja promijenjena je u povlačenje popluna za nju, podvlačenje popluna, "spavajte čim ste pospani, ovdje sam da vas gledam."
Ana Lin je osjetio pospanost i ponovno je zatvorio oči.
Nije znala kada je zaspala, ali osjetila je da se netko drži u mutnim, vrelim velikim rukama koje su lutale po njezinom trbuhu, pomaknula se, našla udoban položaj u njegovim rukama i nastavila spavati.
Možda zato što se u njegovim rukama osjećao sigurno i toplo, ubrzo je ponovno zaspao.
Sljedeći dan, kada se Ana Lin probudila, vidjela je Phillipa Zonga kako stoji na prozoru i zove, kao da objašnjava stvari u Miltonovom društvu. Protrljala je oči, okrenula tijelo i okrenula pola lica prema njemu. U jastuku, gledajući ga kako zove.
Nakon nekog vremena poklopio je, a Ana Lin ga je glasno upitala u trenutku kada je poklopio: "Zar ne izlaziš danas?"
Okrenuo se i vidio je kako se budi, stavio svoj telefon i prišao joj, stavio ruke s obje strane i pogledao je, "Bit ću s tobom danas."
Zaškiljila je svoje mačje oči, lagano protrljala njegovo mirisno i privlačno tijelo o njegova prsa, svojom bijelom rukom uhvatila mu se za vrat i tiho rekla: “Hoćeš li mi udovoljiti što god tražim? ?"
Oči su mu bile duboke i rekao je: "Svi zadovoljni."
Nasmijala se i zatvorila svoje ružičaste usne, "Onda prvo promijenimo ime djeteta, onda idi u kino, ti mi kupi buket ruža, a onda me odvedi u romantični restoran na večeru."
Rekao je da.
Ana Lin ga je gnjavila da se ponaša kao beba, "Držiš me."
Podignuo je poplun, provukao joj ruke kroz struk, podupro je vitki struk i podigao s kreveta do kupaonice.
Glava Ane Lin bila je naslonjena na njegova ramena, a oči su mu blago oborene: “Nisam se jučer okupala. Hoćeš li mi pomoći da ga operem?
Mislim da mi je miris mirisa po cijelom tijelu, želim nositi najljepšu odjeću i želim biti žena koja ti pristaje, barem dobro izgleda s tobom. “
Pogledao ju je dolje i rekao: "U redu."
Hodajući do kupaonice, Phillip Zong ju je spustio, a zatim stavio toplu vodu u kupaonicu. Ispred staklenih vrata stajala je Ana Lin i vidjela su mu cijela leđa, mršava i široka, struk mu je bio vrlo uzak, bez sala i bokove. Uske linije su proporcionalne, ujednačene i krute.
Topla tekućina tekla mu je licem, a suze su padale nekontrolirano i bez upozorenja.
Zaista želi zauvijek biti s tim muškarcem.
Rađajte mnogo djece i vodite običan život.
No, obični dani postali su njezina najluksuznija želja.
U trenutku kad se Phillip Zong okrenuo, obrisala je suze s lica, nježno se naslonila na umivaonik i vrhom jezika polizala usne, raspršeno, pomalo, kao da je uživala u nečem primamljivom. Slasno, šarmantno mu se smiješeći: "Ti me skini, želim da me poslužiš."
Poglavlje 470
U trenutku kad je Phillip Zong izašao, ispružila je ruku da mu omota vrat, stala na prste i malo se približila. Toplina disanja namjerno se razlijevala po njegovom licu, a njezin je dah bio bolan. Vrhovi njezinih prstiju lagano su drhtali, čvrsto ga privijajući, prijetvorno savijajući njegove usne, "Ovaj svijet je nepostojan, ako jednog dana nestanem ili se dogodi nesreća, hoćeš li voljeti druge žene?"
Lice Phillipa Zonga bilo je duboko kao voda, usne čvrsto stisnute, odjednom je postala entuzijastična, dolazi bez upozorenja, nikad nije ni pomislio da će se jednog dana pred njim pojaviti tako zavodljivo i zavodljivo, trenutno zaprepaštenje. Usne su joj bile stisnute i nježno je psovala.
Namrštio se, "Ti..." "Tiho!"
Lice joj je bilo rumeno, a njezini su zubi pokazivali uredne bijele zube kad je progovorila: “Jesi li uplašen?
Mislim da si loše raspoložena, samo...” Phillip Zong joj je stisnuo bradu, prisilio je da je pogleda, oči su joj se zatamnile, ruke su joj visjele pored nje, čvrsto stisnute u šake, mogla je zadržati lice Mirno ga je pogledala, ona povukao joj usne, "Je li odvratno što sam drolja..." Prije nego što je završila svoje riječi, Phillip Zong prekrio joj je usne, blokirajući je da lebdi na vrh njezina jezika kako bi zamaglio njezine riječi, njegov k*ss uvijek Bio je arogantan i nadmoćan, nije mu se moglo odoljeti, nije se mogao suzdržati, činilo se da joj divljački guta jezik, ona se bolno namrštila, ali nije ništa rekla.
Kad su mu usne otišle, povukao je tanku zamršenu nit, izgovarajući svaku riječ: "Samo me ti možeš zavesti."
Činilo se da Ani Lin poručuje da ne voli druge žene.
Nekontrolirana kiselost nahrupila je u nosnu šupljinu, a oči su se zamaglile u sekundi, brzo se okrenula, “Pa… ti izađi, ja se želim okupati.”
Phillip Zong je stajao i nije se pomaknuo, ruku raširenih preko njezinih ramena prema prsima, tankih prstiju pokupio je gumbe na njezinoj suknji i rekao tihim glasom, "Ja ću se brinuti za tebe."
Ana Lin je bila ukočena, a krv se polako stvrdnjavala, možda zato što je leđima bila okrenuta prema njemu, uspjela se stabilizirati.
Spustila je pogled na njegove vitke i savitljive prste: „Jesi li siguran?
Hoćeš li osjetiti želju da me gledaš golu?
Prošla su tek dva mjeseca, a liječnik je priznao da nije moguće imati bračni život. “
Prsti su mu zastali.
Ana Lin je iskoristila priliku da ga gurne: "Čekaj me vani."
Nakon što je progovorila, ušla je u kupaonicu i zatvorila staklena vrata. Mislila je da se može suočiti s njim u trenutku kada je bila spremna suočiti se s njim, ali nije bilo tako. Bila je kriva, bila je kriva, a bila je bezlična.
Obrisala je suze, oraspoložila se, skinula se i namakala u vodi ozbiljno se umivajući. Rekla je da želi nositi lijepu odjeću i da mu želi parirati barem izgledom.
Čak i ako postoji samo jedan dan.
Koža joj je bila vrlo bijela, nježna poput ovčjeg žada, u trenutku kad je izašla iz vode, bila je čista i meka poput vode. Uzela je kućni ogrtač i umotala svoje graciozno tijelo te oprala dugu crnu kosu. Suha, rijetka i vrlo podatna, otvorila vrata kupaonice, u kući nije bilo nikoga.
Ruth je prišla i uplela Phillipa Zonga. Njega nije bilo, ali Ana Lin je bila opuštena. Otvorila je ormar i potražila odjeću koju će danas odjenuti. Budući da je modna dizajnerica, također ima jedinstvene uvide u modu i kakva su odijela. Odjeća je još znalačkija.
Ispružila je ruku i izvadila set pomalo seksi suknji na tregere te ih obukla na svoje tijelo. Cijelo tijelo bilo je bijelo s teksturom lagane pređe, bez previše kićenih ukrasa. Vitak struk je odmah došao do izražaja kada se uhvatila za struk. Suknja rastegnuta ispod koljena, otkriva Uz tanke bijele noge, izrez je u obliku slova V, ali nije dubok, otkriva nježnu ključnu kost i vitak vrat, svjež i prirodan, ali i pomalo seksi.
Duga osušena kosa proizvoljno je zavučena iza glave, a nekoliko pramenova polomljene kose bez razloga je palo u uho, dodajući malo ženstvenosti.
Iako nije mazala Fendai, koža joj je dobra, svježa i elegantna, a ona je prirodno prirodna.
Sišla je dolje, Phillip Zong je samo izašao iz Ruthine sobe, podigao pogled i ugledao je.
Oči Phillipa Zonga patrolirali su je naprijed-natrag, oči su mu se malo zamračile, zatim je prišao i uhvatio je za ruku, "Ovako se obuci, hoćeš li ići na spoj na slijepo?"
Izvila je obrve i nasmiješila se: "Izgledam li dobro onda?"
Čvršće joj je uhvatio ruke i rekao: "Izgleda dobro, želim to sakriti, i sam to cijenim."
Vozač ispred vile već je čekao, Phillip Zong joj je otvorio vrata, ona se sagnula i sjela, a zatim je i on sjeo, dobacivši vozaču slab glas: "Idemo."
Phillip Zong je sve sredio, ona nije marila ni za što, samo ga je pratila.
Policijska postaja je već pozdravila, oni to mogu učiniti u prošlosti, dvoje djece će uskoro ići u osnovnu školu, a Zong Kaifeng je to učinio prije hukoua, sada samo trebaju promijeniti ime na gore navedenom.
Nema potrebe stajati u redu i brzo je.
Trebalo je samo deset minuta da stignem do policijske postaje.
U autu je Ana Lin lagano rekla: "Ne mogu promijeniti ime."
To je postala navika nazivati ga toliko godina, a sada treba neko vrijeme da se na to naviknem, ali to je normalno, a sin slijedi očevo ime.
Phillip Zong uhvatio ju je za ramena i držao osobu u naručju. Spustio je pogled na njezina otkrivena ramena i lagano se namrštio. Ana Lin nije primijetila njegov pogled i tiho se naslonila na njegove ruke. Evo, nije pitao što dalje.
Ubrzo se auto zaustavio kod cvjećarnice. Phillip Zong izveo ju je iz auta. Ana Lin se odjednom poželjela nasmijati. Ne znam zašto. Zapravo, dvoje ljudi nisu bili zajedno dugo vremena, ali ne znam zašto, ona se samo osjeća. Stanje dvoje ljudi koji su starac i stara žena možda je zato što su dvoje djece preveliki, svi ovu iluziju.
Sada se odjednom zaljubio kao mladić, i otišao kupiti cvijeće, bilo bi malo neugodno, Ana Lin ga je držala, "Ajmo prestati kupovati."
Phillip Zong uzeo ju je za ruku i inzistirao da povuče ljude u dućan, grubo i jednostavno rekao vlasnici cvjećare, broj ruža predstavlja moju ljubav prema njoj.
Trgovac se prvi put susreo s takvim kupcem. Pogledao je Anu Lin, a zatim čovjeka koji je govorio. Odijelo i kožne cipele Phillipa Zonga bili su visoki i zgodni, a kad mu je lice bilo teško i tiho, osjećao se otuđeno i skupo.
Vlasnica cvjećarnice bila je žena u ranim četrdesetima, pogled joj je neko vrijeme ostao na tijelu Phillipa Zonga, a zaboravila je govoriti.
Ana Lin je mirnog lica podsjetila: "Niste u poslu?"
Vlasnik cvjećarnice posramljeno je povukao pogled i rekao: "Ova je ruža tako izvrsna, kakve boje, kakav broj..." "Želim taj grozd."
Ana Lin prekinula je vlasnicu cvjećarnice i pokazala na snop crvenih ruža umotan unutra.
Ne želi joj se svidjeti kako oči ove žene uvijek gledaju u tijelo Phillipa Zonga, želeći kupiti i otići što je prije moguće.
"To je rezervacija drugog gosta..." "Vi naplaćujete cijenu."
Phillip Zong je izvadio novčanik, tek kad je Ana Lin procijenila svežanj, nije bilo važno koliko je novca potrošila, samo da joj se sviđa.
Vlasnik cvjećara je oklijevao, vidjevši da je ovaj čovjek tako zgodan i velikodušan, pa se opustio, "U redu."
Ona upravo prepakira drugog gosta.
Lijevi i desni ne mogu stvarati probleme s novcem, a on je i dalje tako zgodan čovjek koji ne može odbiti.
Vlasnik cvjećare uzeo je kitu cvijeća i sa smiješkom rekao kada ih je predao Ani Lin: “Ovo je originalno naručio jedan gospodin. Devedeset i devet cvjetova je za prosidbu. To je za dobrobit tvog dečka. Prvo ću ga tebi dati.”
Ana Lin se neko vrijeme osjećala malo posramljeno, na kraju krajeva, ovo je bilo unaprijed rezervirano, a ipak se koristilo za tako veliki događaj kao što je prosidba.
Ako zbunjuješ druge, sam si kriv.
Vlasnica cvjećarnice vidjela je Anino oklijevanje, stavila joj cvijeće u naručje i sa smiješkom rekla: “Nemoj da ti je neugodno, spakirat ću još jednu kitu.”
Ana Lin je to morala prihvatiti. Kada je s cvijećem u naručju izašla iz cvjećarnice, Ana Lin je doista osjetila da se zaljubila. Bio je to samo predmet ljubavi, ne previše romantičan, očito će se vrlo romantične stvari promijeniti ovdje. Vrlo je tupo.
Ali sviđa joj se.
Preuzela je inicijativu da uhvati Phillipa Zonga za ruku i rekla: "Jako mi se sviđa."
Nagnuo je glavu i spustio oči, gledajući njezino nasmiješeno lice: "Tako lako zadovoljni?"
Ana Lin se nasmiješila. Zapravo, djevojke se lako zadovolje. Sve dok im se pruža dovoljno sigurnosti i povremenih iznenađenja, osjećat će se vrlo sretno.
Vozač im je otvorio vrata, a kad su htjeli ući u auto, začuo se glas iza.
"šogorica."
Ana Lin se okrenula i ugledala automobil parkiran u suprotnoj traci. Roman Li je gurnuo vrata automobila i pretrčao cestu. “Mislio sam da sam zaslijepljen.”
Htio je pronaći Anu Lin, ali kad se nešto dogodilo, prošao je pored njega, kroz stakleni izlog vidio je ljude u cvjećarnici poput Ane Lin i Phillipa Zonga, ali nije se usudio potvrditi jer je smatrao da nisu takvi .' Naivni ljudi.
Kupnja cvijeća obavlja se samo kad su mladi zaljubljeni.
Spustio je glavu i oklijevao: "Ta... šogorica, moj tata je bolestan, želi te vidjeti."
Poglavlje 471
"Nemam vremena."
Ana Lin je to odlučno odbila i u automobil uvela Phillipa Zonga. Roman Li ga je potjerao korak naprijed, oči su mu bile malo crvene, “Šogorica...možda te ne bi trebalo tako zvati...” “Što radiš?
! "
Odjednom ga je Ana Lin oštro prekinula.
Roman Li nije očekivao da će Ana Lin toliko reagirati, a onda je shvatio zašto bi bila ovakva.
Jasno je i zašto se tog dana skoro onesvijestila na Wenovim vratima.
Tog dana, nakon što je stajao na vratima Wenove kuće i gledao kako auto Ane Lin odlazi, nije se vratio da pronađe Long Pangpang, već se vratio u Weninu kuću, želeći pitati Fostera Wena je li ponovno nešto učinio Ani Lin. Budući da je situacija Ane Lin tada izgledala posebno loše, htio je pitati što se događa, a kad je otvorio vrata, vidio je Li Jing kako stoji u dnevnoj sobi s nenormalnim izrazom lica. Vratila se tek kad je vidjela da joj se sin vraća.
U to je vrijeme Li Jing zamolio Anu Lin da večera kod kuće. Ana Lin ju je ignorirala smatrajući da nije dobro odradila posao i naljutila ju je pa se smrznula u dnevnoj sobi.
Ali nakon što je vidio mog sina, nije ga bilo briga ni za što i žurno je prišao: "Jesi li se vratio?"
Upravo sam napravio mnogo obroka. Hajdemo danas večerati sa mnom kod kuće. “
Roman Li nije bio raspoložen za jelo, ali je upitao: "Gdje je moj tata?"
Li Jing se namrštio: "Zašto nađeš svog tatu kad se vratiš?"
Znala je da su njen sin i njen muž loši, pa je bila jako zabrinuta, posebno kada je Roman Li upitnim tonom upitao gdje je Foster Wen, a ona se usudila ne dopustiti mu da u to vrijeme upozna Fostera Wena.
Li Jing je uzela svog sina iz straha da će otići kod Foster Wena, "Što vidiš da tvoj tata radi?"
“Je li moja šogorica maloprije došla?
Vidiš mog tatu? “
Roman Li je pogledao majku i tiho progovorio. Imao je mišljenje o Fosteru Wenu, ali je i dalje poštovao svoju majku.
Li Jing je kimnuo.
Roman Li se podsmjehnuo: “Nije ni čudo što se maloprije onesvijestila na vratima, što je moj tata učinio?
! "
Govoreći o Fosteru Wenu, Roman Li je škrgutao zubima.
Li Jing je na trenutak bio zapanjen, pitajući se jesu li Ana Lin i Foster Wen imali sukob u radnoj sobi?
Pa kad ju je zamolila da ostane na večeri, nije ni odgovorila?
"Gdje je on?"
upitao je Roman Li.
Li Jing se još uvijek nije usudio reći, gledajući Romana Lija kako ide vidjeti Foster Wen, dvoje ljudi mora da se posvađalo.
"Osim što je izdao Chen Qinga kod kuće, on bi želio ostati u radnoj sobi."
Roman Li je još uvijek znao ponešto o Fosteru Wenu. Odlomio je Li Jing ruku i krenuo prema radnoj sobi. Nije pokucao na vrata. Snažnim je udarcem nogom otvorio vrata radne sobe. Vrata su udarila o zid. zvuk.
"Foster Wen, što želiš..." Pozvao je Fostera Wena po imenu. Prije nego što je uspio završiti svoje ispitivanje, ugledao je Fostera Wena kako leži na zemlji. Roman Li je neko vrijeme bio zapanjen, još ga nije ispitivao. Zašto leži na zemlji?
Li Jing, koja se bojala svađe svog sina i muža, dotrčala je i vidjela muža kako leži na zemlji. Vrisnula je, a zatim brzo dojurila: "Što je s tobom, stari?"
Nemoj me plašiti. “
Foster Wen nije bio u komi. Samo što je izbacivanje tromba izazvano prenapetim emocijama i pretjeranim udarom u srcu povećalo opterećenje srca, što je u ekstremno emotivnim uvjetima izazvalo moždani udar.
Tijelo mu je bilo dobro, ali već se jednom onesvijestio i trebao je biti 60-godišnjak. Koliko god da mu je tijelo dobro, nije tako jak kao kad je bio mlad, ao šoku iz duše da i ne govorimo.
Oči su mu bile širom otvorene, kutovi usana nakošeni na jednu stranu i nije mogao govoriti, a ruke i stopala su mu se izvukli.
Li Jing su suze od straha tekle i prekorila je Romana Lija koji je stajao na vratima u omamljenosti: "Što još uvijek pokušavaš učiniti, požuri i pošalji svog tatu u bolnicu, želiš li gledati kako umire?"
Tek tada je Roman Li reagirao i pritrčao u zagrljaj Fosteru Wenu. Uostalom, on mu je bio otac. Koliko god nezadovoljstva nosio u srcu, ono je bilo vezano za njegov život. I dalje je bio jako zabrinut. Bio je i iznenađujuće jak. Bilo je malo teško zagrliti Fostera Wena. Vidjela sam mu plave vene na čelu. Kada je Roman Li podigao Fostera Wena, Foster Wen je zgrabio pismo u ruci i pao na zemlju. Li Jing je vidio da ima nešto u ruci. Ispružila je ruku i podigla ga. Dok je čitao sadržaj, Roman Li joj je doviknuo: "Požuri."
On mora voziti, a netko u autu mora se pobrinuti za Fostera Wena.
Li Jing je žurno stavila pismo u džep i istrčala. Roman Li smjestio je Fostera Wena na stražnje sjedalo. Nadovezala se i zagrlila Fostera Wena. U slučaju da padne, Roman Li je vozio ispred.
Bilo je to povezano sa životom Fostera Wena, Roman Li je brzo spustio auto, ali je trebalo više od 20 minuta da stigne do bolnice.
Foster Wen je poslan u sobu za spašavanje. Roman Li je zabrinuto hodao oko vrata, mrmljajući: "Obično je dobrog zdravlja, kako bi mogao..." Foster Wen u njegovom sjećanju uvijek je bio u uniformi, visok i prav. S licem zauvijek, kao da mu je netko dužan, kako je mogao odjednom pasti?
"Mama..." Roman Li je otišao vidjeti Li Jing, želeći je pitati što se dogodilo između Ane Lin i Fostera Wena, zašto su oboje povrijeđeni?
Međutim, vidio je Li Jinga kako se naslanja na zid i čita pismo.
Je li ona još uvijek raspoložena za čitanje pisama?
Roman Li joj je prišao, "Mama, moj tata i..." "Hajde da pogledamo."
Prije nego što je završio, Li Jing ga je prekinuo i pružio mu pismo u ruci.
Roman Li nije znao zašto, "Što je ovo?"
“Samo pogledaj i sve ćeš znati.”
Li Jing ga je ponovno pružio naprijed.
Ovaj put ga je preuzeo Roman Li. Iako Li Jing nije bila toliko uzbuđena kao Foster Wen, pismo ju je šokiralo. Podupirala je zid malo po malo i pomaknula se da sjedne ispred klupe uza zid.
Sada zna zašto bi njezin muž... Hej - nije mogla suspregnuti uzdah.
Roman Li je pogledao Li Jinga i oklijevao, ali umjesto da prijeđe, spustio je pogled na pismo. Prvo što mu je palo u oči bilo je pet riječi dragi brate. Nastavio je spuštati pogled: 【Dragi brate.
Ako možete pročitati ovo pismo, onda definitivno više nisam na ovom svijetu. Ne budi tužna zbog mene, ne budi tužna zbog mene, sve je moj izbor.
Napravio sam mnogo pogrešnih stvari u životu. Žao mi je zbog mnogih ljudi. Najviše je žao otpečatiti. Udala sam se za njega, ali nikad nisam učinila ono što žena treba učiniti.
Sebično sam želio ostati zajedno sa Ziyi, i apsurdno sam pronašao ženu za Kaifeng. Ovo je još jedna osoba zbog koje mi je žao. Upoznala me, izgubila ljubavnika i postala besramna ljubavnica.
Nakon što sam ovo napisao, mislim da bi trebao biti u mogućnosti pogoditi jedan ili dva sa svojim bratom. Da, Phillip nije moj biološki sin. To je biološki sin Danne i Kaifenga. Dugujem Kaifengu. Kako bih djetetu dao legitiman identitet, također želim pustiti tvoga tatu i tebe da budete sigurni, pa sam svima rekao da je Phillip moj sin i svima sam lagao.
Iako je to na početku bio brak između dviju obitelji, ti si čak htio razdvojiti mene i Ziyi. Mislite da je izvanbračno dijete. Da… Znam da je našoj obitelji suđeno da bude nekompatibilna s takvom osobom, ali ja ga volim, ako je. Nakon smrti, spreman sam ga pratiti do osamnaest razina pakla.
Brate, kad sam napisao ovo pismo, najviše žalim što sam ti obećao da ću oženiti Kaifenga, što je naštetilo njemu i jednoj nevinoj ženi. Znam tvoj temperament i sigurno ću osjećati da je moj brak sav Yu Yu. Show ga je uništio, ali nije. Sve sam to napravio.
Ja sam krivac.
Brate, imam još jednu stvar koju ti želim reći. Trudna sam i dijete pripada Ziyi. Provjerio sam. Djevojčica je. Rekao sam Kaifeng da se nadam da se može udati za Phillipa. Opet sam sebična. Mislim da želim da moja kći nadoknadi moj dug prema obitelji Zong.
Na kraju pisanja shvatio sam da u cijelom životu nisam uspio biti muškarac. Nisam bila dostojna biti žena ili majka. Kad bih ponovno imala priliku birati, ne bih radila kompromise, ne bih povrijedila druge zbog vlastite sebičnosti i prepustila se životu u boli. Žaljenje.
——Wen Xian]
Pretplatite se na najnovija ažuriranja: